Od onih sam koji kuhaju jer ih to smiruje i veseli ( mada to ponekad ne izgleda tako 
) i od malih nogu me zanimalo kako nastaju jela koja jedemo pa sam vrlo rano počela praviti jela poput lazanja, buzara pa čak i tartar bifteka, jer je tata bio gurman, a ni kolači poput tiramisua i kremšnita mi nisu bili strani pa bi se odvažno upuštala u te podvige i gle čuda, početnička sreća me pratila pa sam već sa 15, 16 godina dobrovoljno bila zadužena za nedjeljne ručkove!
Trebam naglasiti da je moj tata poslom bio povezan sa hranom pa možda i otuda želja za stvaranjem raznih peciva, krafni i ostalog kako je on radio u tvornici kruha i miris pečenog kruha kada bi ga posjetila na poslu, pratio me čitav život od ranog djetinjstva.
Osim kuhanja imam još jednu veliku strast, a to je glazba pa me bavljenje glazbom dovelo u mnoge restorane i hotele u čije sam kuhinje često znala zaviriti i izgnjaviti kuhare kako se što sprema, a kao vrlo mladu put me odveo trbuhom za kruhom u jedan njemački restoran gdje sam zaista i radila u kuhinji te upila znanja o pripremi raznih umaka, temeljaca i deserata.
Kada sam postala mama i obiteljska žena, moje kuhanje je postalo i korisno jer lijepo je znati ugoditi svojima, a i sebi ne oviseći o restoranima, uračunavši tu i ekonomsku komponentu, a sam proces kreiranja i stvaranja jela je čarobnjaštvo i umjetnost koja čuči u svima od nas samo se treba ohrabriti i krenuti.
Moje guštanje u pečenju kolača i kuhanju trajati će cijeli život jer radi se o strasti pa eto pokušati ću predstaviti dio onoga što sam savladala i onoga što tek budem!